17.jula 1392
Takožde že, i az Stefan Dabiša,po milosti jego Božanstva,Kralj Srbljem,Bosni i Primorju,spodobljen bih carstvovati va zemljah roditelj i praroditelj naših,tvore pravdu i ispravljaje pravila,čine milosti i zapisanija,viru že daje gradovom i vladanjem,malim že velicim,svakomu že po dostojaniju jego,i tako sastojati mi se Kraljevstvu ka miru i va slavi.
I tagda pridoše va slavni dvor Kraljevstva mi u Trstivnicu plemeniti i mudri mužije slavnago grada Dubrovnika,vlastele i poklisarje:Stifan Lukarević i Rafail Gučetić,s počtenimi i mnogocininimi dari i častmi od rečenoga grada Dubrovnika i vlastele i općine.
I tije rečeni poklisarje sa vsakoju ljubovju nas iskaše i opraljaše za uvite i za zakone i za svoboštine rečenoga grada,koje su imali u poveljah s roditelji i praroditelji našimi,z gospodom srbskom,raškom i Bosanskom,kako da bismo i mi po običaju rečene gospode njim potvrdili i ustanovili prvih naših svobodštine,zakone i uvite i povelje gospode srbske,raške i Bosanske.
I mi,slišavše i razumivše njih podobne,razumne i prilične prošnje i imavše svit sa privisokom gospojom,blagodarovanom mi Kraljicom kir Jelenom,i s vlasteli i velmožami Kraljevstva mi - satvori milost Kraljevstvo mi rečenomu gradu Dubrovniku i vlastelem i općini Dubrovačkoj po sih naših listih i poveljah,za njih srdčanstvo potvrdismo im vse povelje rečene gospode srbske,raške i Bosanske i povelju gospodina Kralja Stefana Tvrtka,koju je učinil rečenomu gradu Dubrovniku pod liti rožstva Hristova 1378 miseca aprila 10.dan,i ime vse povelje i svobodštine,zakone i uvite,pridnje i poslidnje,koje je njim` učinil i zapisal rečeni gospodin Kralj Stefan Tvrtko,da je do vika rečenomu gradu i jego općini tvrdo i neporočno nami i našimi poslednjimi.pače da su vsegda stanoviti u vsih rečenih poveljah i u zakonih,uvitih i svobodštinah rečene gospode raške,srbske i Bosanske.
I rečeni vlastele i poklisarije grada Dubrovnika primiše i zavezaše se Kraljevstvu mi davati od rečenoga grad i općine srbski dohodak dvi tisući perper dinari Dubrovačkih,vsako godište na Dmitrov dan,po zakonu i uvitu,kako su davali našemu bratu,sv`topčivšemu gospodinu Kralju Stefanu Tvrtku.
I na to više pisano prisegoh,az rečeni Kralj Dabiša i s blagodarovanom mi gospojom Kraljicom kir Jelenom na Svetom Jevanđelju i na časnom krsti gospodnji,i s vlasteli Kraljevstva mi : s vojevodom Hrvojem,s vojevodom Vlatkom Usorskim,s Knezom Stipojem Hrvatinićem,s Knezom Radoslavom Pribinovićem,s Knezom Dobroslavom Divoševićem,s Tefačijom Batalom,s Knezom Gojakom Dragosalićem,Županom Tvrdisavom Tujicom,s Knezom Vojsavom Vojvodićem,s Knezom Vlkcem Nartičićem,Županom Radojem Radosalićem,Županom Jurjem Tihčinovićem,s Dvorscim Stancem Prikušičem.
I semu,utvrždenu i neporečenu,biti do vike našega i njih`.Tko li bi sije potvoril ali porekal - da su vse kletvi na njem pale,i da je klet Bogom Ocem i Sinom i svetim Duhom i vsimi bogu ugodivšimi.
Pisano na čestitoj vojsci Kraljevstva mi,u Dolnjih krajih,u Lušnicih,rukoju srdačnoga mi sluge Tomaša logofeta,pod liti togda gospoda Hriste roždenija,tisuću tristo devedeset i drugo lito,miseca julija,sedamnadeseti dan.
Literatura:
F. Miklošić : Monumenta CCXX
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:U ovoj povelji Bosanski Kralj Dabisa uredjuje svoje odnose sa Dubrovcanima,jasno im dajuci do znanja da ima sve ovlasti koje je prije njega imao i Kralj Tvrtko,posebno naglasavajuci da njemu,kao Tvrtkovom nasljedniku i nosiocu i srpske,pored Bosanske Krune,nastave placati Mitrovdanski prinos,tzv. "srpski dohodak",odnosno dohodak Srbije koji se placao nosiocu srpske krune od strane Dubrovcana.U tome smislu i navodi vise puta "tri vrste gospode" i to razlicitim redoslijedom : tri puta u redoslijedu "gospode srbske,raske i bosanske",a jednom u redoslijedu "gospode raske,srbske i bosanske",jasno ukazujuci da se radi o tri razlicite vrste gospode,odnosno on tu samo ukazuje Dubrovcanima da ima iste ovlasti kao i Tvrtko,koji je bio i Kralj Srbije/Raske i naravno i Kralj Bosne,te zato i navodi sve tri odrednice,da bi se izbjegle bilo kakve pravne ili bilo koje druge nejasnoce.Termini srpski i raski se odnose ,naravno,iskljucivo na Srbiju/Rasku,a termin Bosanski,iskljucivo na Bosnu.
Povelju je napisao , uz svjedocenje Bosanske Kraljice Jelene i uz prisustvo istaknutih Bosanskih feudalaca,Tomaš Lužac,koji je nosio zvanje vicekancelara,a tehnicka oprema ove povelje je u stilu stare Bosanske tradicije pisanja.Povelja je napisana 17.jula 1392 godine i njen original se cuva u Dubrovackom arhivu.