OPORUKA GOSTA RADINA IZ 1466 GODINE

5.januara 1466

Neka je svidenje Svemogućega Gospodina Boga i u znanje samovladuštago i bogoljubimago gospodstva Dubrovačkoga:Jere,ja,Gost Radin,budući milostiju Božijom namjestan u mojoj pameti,za mene i kon mene,postavih u Kneza Tadioka Marojevića i u sinovca mu Maroja Naokovića,kako se i šta zdrži i uzdrži u zapisijeh i načinijeh,koja pisma jedna jesu u notariji gospodstva Dubrovačkoga,a druga pisma jesu u mene,u Gosta Radina,za ti,za isti poklad.

Kada bi se što zgodilo mene,Gostu Radinu,smrt li,ali kojim drugim uzrokom,taj pisma ostaju i jesu otajna Bogu,koji se zdrže u imenu,u više rečenijeh pismah i poveljah,za koji poklad sada odlučih i razredih na bolji i na praviji način - nego što se i kako imenuje u prvijeh pismah.

Sada,ovo i posljednje od prvijeh pismo učinismo,da združi sva ina,i po sem pismu mojem,Gosta Radina,da se hoće i ima razrediti i učiniti za moje rečeno imanje...da se svakomu mome surodniku,a ili sluzi,ali prijatelju,na punu i na tvrdo,moje razređenje:

Najprvo,za moju dušu Gosta Radina,šest dukata zlatijeh da se dade na službu Božiju...Trista dukat da se imaju i hoće dat dati u ruke netja mi,Gosta Radina Seoničanina,da on to razdijeli s pravom dušom i dobrijem načinom,krštenijem,koji su prave vjere apostolske,pravijem krstijanom - kmetom i pravijem kmeticam - krstijanicam koji da za moju dušu svaki velik' dan' i svetu nedjelju i svetu petku na zemlju koljena poklečuće govore svetu molitvu Božiju,da bi nas' izbavio Gospod' Bog' od grijehov našijeh i pomilovao na strašnom sudištu vijeku vjekoma;a navlašno da se toj dijeli starijem' kmetom i kmeticam,takoge tko bi bili ubozi dobri muž'je od' koje godije vr`ste,ili krstjane ili krstjanice,koji grijeha ne ljube,da im' ima i hoće dijeliti rečeni net mi Radin,kako koga vidi i zna od' našega zakona,ili slijepa ili hroma ili mlobna ili uboga,kako koga videći,nikomu tri perpere,a nikomu četiri,a nikomu 5,a nikomu 6,a nikomu 7,a nikomu 8.Takođe i mrsnijem ljudem - prokaženijem i slijepim i hromim i gladnijem i žednijem i starcem i staricam - da se ima i hoće davati,kako koga videće,na blage dni...

Toj sve,više pisano i imenovano,kako se i što u sem pismu zdrži...rečenomu Gostu Radinu,svrhu njegove vjere koju vjeruje i posta koji posti,da ne može ni hoće na manje donesti ni učiniti...nego razdijeliti i razrediti pravo i cijelo i istino za moju dušu,kako se i što više imenuje - ako neće biti pričešnik Božijem neposlušnikom,i ako hoće da mu je mirna i pokojna duša prid višnjijem Gospodom Bogom,i prid svetom trojicom nerazdijelimom - tijem pravo da upokoji moju dušu,koliko ushoće Gospodin Bog Svemogući.

Takođere,po ti način,riječ po riječ,slovo po slovo - od tijeh je najprije šest sat dukat ostalo na ufanije Božije druga trista dukat,u oblast i razgledbu Kneza Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića,da su oni počelo i svrha razrediti i razdijeliti rečeno zadušje moje,Gosta Radina,po pravom pravilu: ništetnijem i ubozijem,slijepijem i hromijem,sirotim udovicam,za sve to povje i ostavih u njih moje rečeno zadušje svrhu vjere i duše i plemenstva njih - da dijele kako koga vide...

Ja,Gost Radin,ne znaje svršenja životu mojemu - kada li,gdje li,u koje li vrijeme - naredih i sredih i raspisah ostalo pravo imanje moje,sve potpuno,meni za mene,na moju volju,po svem,u svem i posve...

Toj sve više pisano i imenovano,na ufanje Božije razdijelismo,da dobar način i razdjelbu čine tomuj svemu više pisani,počteni i više imenovani vlastele,Knez Andruško Sorkočević i Knez Tadioko Marojević,i š njim moja dva sinovca,Vladislav i Tvrtko.