POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1397 GODINE - KRALJICA JELENA GRUBA

13.maja 1397

Va ime otca i sina i svetago duha.

Da je vidomo vsakomu človjeku,malomu i velikomu,kako Kraljevstvu mi Knez i vlastele Dubrovačci doslaše posaobinom počtenoga muža,protobistjara,koji Kraljevstvu mi govori velmi mudro i počteno i nas veoma umiljeno i velmi u vsem počteno moli od strane rečenih vlastel grada Dubrovnika - da bismo rekli da ne bude carina nijedna pred Stonom na Maslini i na Slanom,jer prvo nijesu tuzi bile.

I mi,čuvše podobne i u vsem počtene prošnje i molbe rečenih vlasteo grada Dubrovnika,zapovidjesmo i ovakozi učinismo savjetom sa bogodarevanem mi velmožami vlasteo Kraljevstva mi,rusaga Bosanskoga,s Vojevodom Hrvojem i sa Knezom Pavlom i s Vojevodom Sandaljem i sa Tepčijom Batalom i s inijemi mnozimi vlasteli i vlastelčići našega Kraljevstva,da je vjeki vikoma neporečeno s ovem našem zapisom i poveljom:

...Mi,gospođa kira Jelena,po izvoljenju Božju Kraljica srbljem,Bosne i Primorju i Zapadnim stranam i k tomu...-izuvidjesmo i obnađosmo,jer prvo nijesu bile carine na mista više pisana,hotjesmo i zapovidjesmo - da ne bude carine nijedne prije Stona na Maslini i na Slanom od sele do vijeka,jer i prvo nijesu bile.

I saj sva više pisana tko gode potvori da je proklet otcem i sinom i svetim duhom,bogorodicom,anđeli i arhanđeli i svemi svetimi i da bi se odrekao vjere anđela na umrli čas i da je predan na velikom sudištu u đavolje ruke u vječni pakao,kako Juda skariotcki.

I za bolju svjedočbu i tvrđavu sej povelje,postavismo pečat našega gospodina Stefana Dabiše...