Godine 1234
Az,rab Božiji Matej,imenom Ban Bosn`ski Ninoslav,klnu se obćini Dubrovačkoj:Da stoju s vami u mir i u vsaku pravdu - kako su stali i moji stari.
I da svobodno hodite u mojej zemlji - da vi nije desetka nikogare.
Ako vi tko učini krivinu mojih kmeti - da se pri pred`mnom.A ako vi ja pravine ne učinu,to - to ja kriv.
I,ako se razratite s Kraljem s Raškim - da vas ne dam,s vsim vašim dobitkom.
I da vi uhranu.I čto se učinilo,prije ili poslje - da se pri.
I da nije izma,n`da je pravda.
Da se ne uzimlje desetka - dokole sam ja živ,i moje dijete,i moje unučje.Kto sije preskoči - da je klet.
I kada pridu u Dubrovnik - da na me ne ustane nitkore.Dje ja s`m sad u svojej zemlji - kto hoće iskati,išti!Dje ja s`m rad pravdu učine.I ako pravdu ne učinu - da s`m kriv...
I ne bješe moje pečati velije - odnesena bješe.Da tozi je moja pečat - ka je pri knjizi!...
Literatura:
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:Original ove povelje je izgubljen tokom 2.svjetskog rata,a karakteristicna je po tome sto se je razlikovala od svih drugih povelja nastalih u okviru Bosanske Drzavne kancelarije.Pecat na njoj je bio tzv. mali ili tajni,a matrica je anticka gema,po uzoru na kancelarije zapadne Evrope.Iz povelje se takodjer vidi da je razlog za koristenje takve vrste pecata (bez Banovog lika i natpisa) bio najvjerovatnije u tome sto je na neki nacin bio izgubljen,i sam Ban Ninoslav u tekstu povelje upozorava Dubrovcane,da je pecat u redu,jer je Veliki Pecat nestao.Ime pisara povelje nije navedeno.