Godine 1398
Dojdoše velič`stvu Kraljevstva mi od slavnoga grada Dubrovnika plemeniti vlastele i poklisarje,a na ime Žun Žurgović i Mihoč Rastić,govore razumno i č`sno vsih dilih Kraljevstva mi.
I meju inimi rabotami - slatko prosiše i moliše,govoreće da bi im platilo Kraljevstvo mi što im osta dužan brat Kraljevstva mi,bivši slavnoga spomenutija gospodin Kralj Tvrtko.
I mi,vidivši prošenije,pravo i dostojno govorenije,i,takoje,razgledavše povelji i listove i kletvi gospodina Kralja Tvrtka,kako da bi se ne ukratila krasna ljubav i dobri zakoni,koji su vazda postali meju Kraljevstvom mi i meju Dubrovnikom...
Vse toj razgledavše i vidivše - stvorismo svit s Kraljevstva mi s poglavitimi vlasteli,koji u to vrime bihu pri nas,vsi s nami jedinosrdno naslidujuće cara nebeskago,koji kripi Kraljevstvo mi u dobrih dilih...
Uslišasmo prošnju poklisarev Dubrovačscih i stvorismo im milost,i zapisasmo po sih naših poveljah - da im platimo i plaćamo dvi tisući i pet sat i petdeset dukat`,što im je ostal dužan Kralj...
Literatura:
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:Ova povelja govori o placanju nekih dugova Kralja Tvrtka Dubrovcanima,i napisana je 1398 godine,u vrijeme kada Ostoja nije bio legitimni Kralj Bosne,jer je na vlast dosao otimajuci krunu iz ruku Kraljice Jelene Grube,udovice Kralja Dabise,u vrijeme unutrasnjeg razdora u Bosni,kada je zemlja bila pod velikim pritiskom od strane Ugarske i Turske Imperije.Kralj Ostoja je bio prinudjen da proda Dubrovcanima Bosansko primorje "...od Kurila deri Stona...",za godisnji dohodak od 2000 perpera,uz jos neke pogodnosti od strane Dubrovnika.Ovu njegovu povelju/obveznicu napisao je dijak Stipan Dobrinović,koji pise u stilu stare tradicije Bosanskog pisanja.