31.decembra 1427
Budući va velikoj slavi i gospoctvi mojih prijeroditelja plemenito naše,i potom za našu službu milosti i gradove i župe i zemlje koje primismo od Kraljevstva Bosanskoga,nam`dano i zapisano u naše plemenito va rusazi i Državi Bosanskoj,i Kraljevstvom i vsijem rusagom Bosanskim nam` potvrđeno i ustanovićeno...
I bude po milosti Božjoj v`plni državi,gospoduje i uživaje,i od toga dajuće i udjelujuće slugam i plemenitim ljudem,na moji volju daje i zapisuje u baštinu i u plemenito,v` sih vidiv i razmisliv v` srdačnijeg skrovišteh srdca mojego veliku ljubav i srdčanstvo Kneza,vlasteo i vse općine grada Dubrovnika. Primismo s milosrđem Kneza,vlastele i vsu općinu grada Dubrovnika i njih posljednje nam` za bratju i srčane prijatelje i da stojimo za njih` i za njih` ostanak kako za kojega godje nas,i da ih čuvamo oda vsakoga neprijatelja kako kojega godi nas. I ako bi ih koja teškoća dopala ot koje gode strane - Kneza,vlastele i vsu općinu Dubrovačku i njih natražje i njih posljednje - da stojimo o one kako za kojega od nas,jer se i oni nam` takođe objetovaše. I ako bi mi se po kojem vremenu zgodilo dojti u Dubrovnik meni,Vojevodi Radosavu,ili mi sinu Knezu Ivanišu - da bude u mnije,u Vojevodi Radosavu,i sinu mi Knezu Ivanišu,vlastelin i Knez i vijećnik i sudija,kako u kojem godije vlasteo Dubrovačcih drugonadesete. I počtovaše mene,gospodina Vojevodu Radosava,i sina mi Kneza Ivaniša i naše posljednje - Knez,vlastele i vsa općina,daše mi i darovaše polaču s mjestom u Dubrovniku,koja je bila protobistara Žorete,de se napravi i uresi,gdje bude potrebno i kako je podobno da jest na vidjenje,jer jest gospocka polača.Daše je mni,gospodinu Vojevodi Radosavu,i sinu mi Knezu Ivanišu,i našem ostanku,pravomu i počtenomu srca našega,što je po muškom koljenu,ali nakon toga po ženskom koljenu što bi od našega srdca... I ako bi se u koje vrijeme zgodilo ter ja,gospodin Vojevoda Radosav,ili moj sin Knez Ivaniš,našli se na mori,objetovaše mi Knez,vlastele i vsa općina...uzeti nas u njih` drijevijeh,gdje se njim` bude moći,i naše natražje - na njih traćenje i spenzu. I privesti nas sebi u Dubrovnik.I da nas ne dadu,ni mojega sina Ivaniša,ni našega natraška,nijednom našem neprijatelju - ni za strah,ni za blago,ni za nijednoga človjeka volju segaj svijeta!.... Literatura: F. Miklošić : Monumenta CCXCVI M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997 KOMENTAR:Ova povelja Radoslava Pavlovica govori o predaji Dubrovniku jednog dijela Konavala uz odstetu od 13 hiljada dukata,prijem medju gradjane Dubrovnika i poklon kuce u gradu.Povelja je napisana 31.decembra 1427 godine u vrlo izrazenom prijateljskom tonu,da bi vec 1430 doslo do pravog rata po pitanju istog dijela Konavala,koji je poznat u historiji kao "Konavaoski rat" u kome se predvidja vracanje na staro stanje.Povelju je napisao dijak Ostoja.