24.juna 1419
Obitujemo i zavezujemo se gradu Dubrovniku i njego vlastelem na vsu moć više rečenu župu od vsakojega nasilja i zlih ljudi braniti,kako da si gospoduju i uživaju mirno.I još obitujemo rečenomu Knezu i vlastelem i općini:za nijednog človika volju koju bi na sem sviti...njim` i vsemu njih` ne uditi ni njih` odstisnuti,pače im prijaznovati srdčano i pravo,kako i oni nama jesu se zapisali do dni i do vika.
A oni,Knez,vlastele i vsa općina grada Dubrovnika,vidivše veliku ljubav našu i srčanstvo,hotiše da tolika ljubav harna bude,za slatku ljubav i srčanstvo koje jest među nami,na počtenje i uzvišenje nas rečenih,primiv Dubrovnik više rečene pola župe Konavalske,kako je rečeno,primiše sa milosrdjem.
I daše mi i darovaše i druge polače u Dubrovniku s mistom,koje polače bile su prvo njih` vlastelina Simeta Gradića,a jesu tej polače blizu onej druge moje polače - sdruže se zajedno.I obitovaše mi stratiti od svojih pinezi - napraviti i narediti tej polače,obi mnogo krasno,lipo i slavno i častno.
I još daše mi i darovaše...baštine v` župi Dubrovačkoj koje se kupe za tri tisuće perpera,a da tej kuće i baštine nama i našemu plemenu nikadare ne mogu na manje priti,ni se kojim uzrokom iz naših ruku uzeti viku vikoma,ni za jednu rat,ni za jedno pridužje,ni za jednu stvar sega svita.
I u ko(je) godi bi vrime toga rečenog dila Konavli njim` rat ne branila,Kralja Bosanskoga i Ugarskoga i Cara Turskoga i nas rečenih,gospodovati i uživati - vazda da se ima,kako je rečeno,davati na vsako godište pet sat` perpera dinari Dubrovačkih,nam`zgora rečenim,viku vikoma.
Literatura:
F. Miklošić : Monumenta CCLXVIII
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:Ova povelja se odnosi na ustupanje Dubrovcanima jednog dijela zupe Konavala,u zamjenu za palacu u gradu Dubrovniku i godisnji tribut od 500 perpera.Konavle i poslije ovoga ostaje vrlo problematicno pitanje i oko ove zupe bice mnogo intriga,pa i pravih krvavih ratova.