POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1399 GODINE - RADIČ SANKOVIĆ

25.avgusta 1399

Smišljaje veliku ljubav i srčanu prijazan nerazdjelimu koja bist među gradom Dubrovnikom i s praroditeljimi našimi i pak s roditeljem našim,kaznacem Sankom,i s bogopotrebnim gospodinom Županom Bjeljakom,i pak vide,što je svijetu neskrovno:presrdaćnu i krasnu ljubimu prijazan koju pokazaše i vsegda ukazuju,pače i djelom tvore gospoda Dubrovačka k`mnije,a mi,hote harni biti,a pače i djelom ljubav pokazati Dubrovniku i vsoj općini,smisliv i smotriv v` mojem srdci kako bih Dubrovniku veliku ljubav i srdačnu prijazan dobrimi djeli i tvorom pokazal,nabijedi me pričista i pođoh u Bosnu presvijetlomu gospodinu Kralju Ostoji.

I pomenuh mu v` slavnojo uzvišenije Kraljevstva prečasnu službu i razlike precijene dare koje su primali gospoda Bosanska od Dubrovnika,mole slavu Kraljevstva da bude milosrdan Dubrovniku častnimi darmi.

I tuj mi se obetova Kraljevstvo,a govore:"Kada dojdu k`mni posli vlastele Dubrovačci,hoće biti vidimo vsakomu kako ću Dubrovnik darovati župom,vladanijem,kako srčane prijatelji!"

I,az,Radič,toj slišav ot Kraljevstva,veselo i mnogo vsesrdno upisah gospodi Dubrovačkoj,mole i prose da pošlju poklisare gospodinu Kralju,i navještuje dare koje im će gospodin Kralj dati.I gospoda Dubrovačka primiše za svjet brata svojego Radiča i poslaše gospodinu Kralju vlasteli svoje,poklisare,slatcijemi i mnogo počtenimi riječmi i s časnimi darmi.

I tuj gospodin Kralj vidje krasnu ljubav i časnu ljubav koju pokazuje Dubrovnik v` uzvišenije Kraljevstva,svezav se z gospodom i s vlasteli i s velmožami Kraljevstva i s vsom Bosnom,kako te platiti krasnu službu i časnu ljubav dobrimi djeli Dubrovniku.I tuj,prizvav ime Hrista Boga,gospodin Kralj i vsa Bosna darova i zapisa u plemenito v` vjeki gradu Dubrovniku vse Primorije gospodina Kralja i Bosne,ot Kurila deri preko Imotice do sela koje se imenuje Dlži.