Godine 1323
Az sveti Grgur,a zovom Ban Stjepan,gospodin Bosanski,i brat moj Knez Vladislav,da je vidomo vsim zemljam` Bosanskim:
Dasva vjeru i dušu otca naju,gospodina Bana i vsih roditelja naših i svoju,Knezu Vlkosavu,sinu Kneza Hrvatina Ključkoga,pred Djedom Velikim Radoslavom,i pred Gostom Velikim Radoslavom,i pred Starcom Radomirom,i Žunborom,i Vlčkom,i pred vsvom Crkvom,i pred Bosnom.
Da nije u naju Vladislav sužanj ni pogubljenik,i da na nj ne poslušava klevete.I,ako bi u čem sgriješil Vlkoslav,da stane pred dobrimi mužmi da se opravi - a da za jegovo ne pohitava nizaštore.
A ako bisva sije pritvorila bez bez jegove nevjere - da sva otsupila od Boga i ot vjere i da nam nije otčine molitve i materine,i da sva druga Jude.I sije se učini na Mojštri.
I na sijej vjeri dasva Knezu Vlkoslavu dvije župe u djedinu i u isklad,Banice i Vrbanju,i dva grada Ključ i Kotor.I ondje da nije naših vladavca ni sade,razvje kada hoće Vlkoslav.
Dasva one župe,od meje do meje,a ne inom bratu jegovu,ni sinovcu,razvje Knezu Vlkoslavu i jega ostalšemu - a od niju da služi gospodinu oružjem,koliko može najbolje.
A od Lužac,otkole je Vlkoslav pristupil k nama,za deset ljeta,kto te ljubi bez naju srdca - zovi ga!...
A sije pisanije svrši se u gosti velikoga hiži,u Radoslali.
Literatura:
Lj. Thalloczy : Istrazivanja
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:Ova povelja je od velikog znacaja ne samo za proucavanje vladavine Stjepana II Kotromanica,nego i za proucavanje Bosanske Crkve,posto se iz ove povelje moze vidjeti da je Bosanska Crkva prvorazredni faktor u Bosanskoj Drzavi,i znacajni akti koje donose Bosanski vladari u odnosu na unutrasnje poslove u zemlji,moraju biti potvrdjeni i od njene strane.