22.avgusta 1446
Mi,gospodin Štefan Tomaš Ostojić,Kralj Srbljem,Bosni,Primorju,Humsci zemlji,Dalmaciji,Hrvatom,Donjim krajem,Zapadnim stranam,Usori,Soli,Podrinju,i k tomu...
Slavu vazdajem nepristano gospodinu mojemu vladici Hristu,iže va načetak nebes` divnim utvrjenjem utvrdi i vaseljenuju svojeju voljeju osnova,za milosrdije že milosti pride s nebese človikoljubno na zemlju,i padše človičje suštvo pristupljenje soboju oboživ na nebesa uzide,timže i pogiboše ovce domu Izraviljeva ka istinomu pastiru i Bogu,vazvraćene biše,timže i skupetri carski po vsoj vaseljenoj utvrjujuće se i kraseće se slave Boga vsedržitelja.
Takoje i az,Štefan Tomaš Ostojić,rab Božji,Kralj zgora rečeni,spodobljen bih kraljevati va rečenih zemljah roditelj i praroditelj naših,tvoriti mi pravde i milosti i dare i zapisanija našim virnim slugam,vsakomu že po viri i po dostojanju jego.I izvoli Kraljevstvo mi po običaju gospoctva mi vsaki blagi i dobri obraz skazivati i tvoriti našim virnim slugam`,za njih virna posluženija.
Togda stvorismo milost našu gospocku našim virnim i drazim slugam,Knezu Pavlu i Knezu Marku i Knezu Juriju,sinovom počtenoga spomenutija Vojevoda Ivaniša Dragišića...dasmo im i darovasmo sadinjim našim novim dobrovoljnim darom i zapisasmo timij našim otvorenim listom,pod naše velike visuće obistrane pečati:
Grad Ključ i što im je bilo u držanju i varoš Podključ s pravimi mejami i kotari,i selo Ribiće s pravimi mejami i kotari,i selo Rudinice s pravimi mejami i kotari...toj vse više pisano - gradove,župe,sela i vsaka prihodišta koja od toga pristoje,dukate i ine dohotke...dasmo i darovasmo našim virnim i drazim slugama...,da im se toj ne ima poreći ni potvoriti ni na manje donesti,ni za jednu neviru ni zgrihu Kraljevstvu našemu,što ne bi ogledano gospodinom Didom i Crkvom Bosanskom i Dobrimi Bošnjani.I s timij,sa vsim više pisanim,pridasmo ih gospodinu Didu Miloju,i Didu kon Didu,u ruke crkovne.
Literatura:
F. Miklošić : Monumenta CCCLIII
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:Povelja braci Dragisicima Kralja Tomasa je vrlo dragocjen izvor za svakog historicara,jer su u njoj navedena imena dva grada i sezdeset i dva sela.Takodjer,ova povelja otklanja sve nedoumice oko toga koje je znacenje odrednice "Srbljem" i odrednice "Hrvatom" koji se povremeno pojavljuju u titulama Bosanskih Kraljeva.Ova povelja Kralja Tomasa jasno kaze da se "sporne" odrednice "Srbljem" i "Hrvatom" odnose na zemlje,a ne na narode.Odmah na pocetku povelje Kralj Tomas navodi svoju titulu i kaze:"...Mi,gospodin Štefan Tomaš Ostojić,Kralj Srbljem,Bosni,Primorju,Humsci zemlji,Dalmaciji,Hrvatom,Donjim krajem,Zapadnim stranam,Usori,Soli,Podrinju...",da bi nakratko poslije toga,na mjestu u povelji gdje je bilo neophodno da ponovo navede svoju titulu on to cini u skracenom obliku rijecima:"...Takoje i az,Štefan Tomaš Ostojić,rab Božji,Kralj zgora rečeni,spodobljen bih kraljevati va rečenih zemljah roditelj i praroditelj naših...",cime jasno kaze da se njegova prije navedena titula u cijelosti odnosi na zemlje,a ne na narode.
Povelja je napisana u Vranduku,22.avgusta 1446 godine,a pisao ju je dijak Tvrtko Sekulović.