23.novembar 1461
Stvori gospocvo mi milost našu gospocku rečenomu i mnogo počtovanomu gradu Dubrovniku i vsoj općini vlasteo Dubrovačcih...da od sada naprida što bi godi njih trgovci ili njih sluge srebra nosili iz našeg rusaga u Dubrovnik ili inude kude im drago,što bi se godi našlo u koga njih trgovac ili sluga srebra nebolana - da mu se ne more ino uzeti srebro samo koliko se najde srebra nebolana.A onoj što je bolano da ponese na slobodnu,ili mu u Dubrovnik ili inuda kuda mu drago,bez ni jedne zabave Kraljevstva mi,ni vlasteo mojih,ni vlasnika,ni carinika naših.
25.novembar 1461
Takođe,stvori gospocvo mi milost našu gospocku rečenomu i mnogo počtovanomu gradu Dubrovniku i vsoj općini vlasteo Dubrovačcih po više rečenih vlasteleh i poklisarih - da od sada naprida ne bude nikadar veće u našem rusagu ni jednomu Dubrovčaninu ni slugam njih ni jednoga priuzma ni za jedno tuđe pridružje,nego da se nađe po zakonu - tko bude dužan,onaj istac da ima platiti.A da se pravome ne može uzeti za krivoga ni jedno imanje pravoga!...
25.novembar 1461
Obitovasmo našim drazim i srčanim prijateljem,Knezu i vlasteli i vsoj općini vlasteo Dubrovačcih,za ono srebro koje je uzeo gospodin roditelj mi,Kralj Tomaš,tri sata i pet litar sto trgovcem - na toj im ja,gospodin Kralj Stipan,dah moju rič gospocku i obitovah - onoj što im nije doplatio roditelj mi,gospodin Kralj Tomaš,srebra dvi sti i pet litar i osam unač,da im ja,gospodin Kralj Stipan,platim i vlastelom,ili komu oni reku,ili koga došlju.
25.novembar 1461
Pridoše Kraljevstvu mi mnogo počtovani mužje,vlastele i poklisari poklisarstvom od mnogo počtenoga grada Dubrovnika i nas umiljeno pomoliše od strane naših drazih i srčanih prijatelj...da bismo oslobodili da pinjez njih Dubrovački hodi po rusagu Kraljevstva mi,kako je prvo hodio.
I mi,čuvše njih počtene i prilične mobe a prave,satvorismo milost gospodsku...oslobodismo i učinismo da njih` dinari Dubrovačci hode slobodno i da se sprate po našemu rusagu - da slobodno trguju njih trgovci i ini vsaki človik,kako je prvo bilo za prve gospode,Kraljeva Bosanscih.
Za to tvrdo zapovidamo slugam Kraljevstva mi:Vojevodam,Knezovom,Županom,vsakoga stanja ljudem,vsakomu u svoju prav - da im niktor ne ima priz toj ni jednu zabavu učiniti.Na toj im dasmo taj naš otvoreni list,pod našu sridnju zakonitu pečat,u našem slavnom stonom gradu Jajcu.
25.novembar 1461
Zapovidismo i zapovidamo slugam' Kraljevstva mi:Vojvodam,Knezovom,Županom,carinikom i vsake vrste vlasnikom našim - da nitkor ne smi u našem rusagu nijednomu trgovcu Dubrovačkomu ni slugam njih' učiniti ni jedne novštine,ni bezakonija,ni zvr'tice,nego da se uzima na njih po zakonu prava carina,kako je bilo i za prve gospode Kraljev' Bosanskih,jere im amo na to dali rič i viru našu gospocku.
Literatura:
F. Miklošić : Monumenta CCCLXCI,CCCXCII,CCCXCIV,CCCXCV,CCCXCIII
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:Ovih pet povelja izdate su su novembra 1461 godine,a pisane su u stilu domace kancelarije.Prva je pisana 23.novembra 1461 godine u Jajcu,a izdata je na ruke poklisara Jakete Gundulica i Paladina Lukarevica.Dva dana nakon prve izdate su cak cetiri nove povelje u kojima mladi Bosanski Kralj regulise odnose u zemlji i sa susjedima.